Slobodan Prošić: Kartografija nestajanja

Diseminacija granica i misao postglobalizma

Format: 20,5×14 cm

Povez: meki

Obim: 384 str.

-20%

Sadržaj pdf

Slobodan Prošić: Intervju (Politika)

Edicija:

1.120 RSD

Opis

Današnji globalizovani svet je imperija virtuelnog. Brzina sa kojom se globalizacija poigrava sa naizgled neoborivim činjenicama naše instrumente čini prevaziđenim. Uzalud se teoretičari krize pozivaju na modele koji su im u prošlosti omogućavali uspešna predviđanja ekonomskih kriza i društvenih preokreta. Šta je to što dosadašnji modeli nisu mogli da integrišu? To je upravo tumačenje kompleksnosti na osnovu binarnih podela. To je raskol između redukcionističkog i sistemskog poimanja relacija u nauci, drugim rečima – onog koji odnose sagledava u stalnom previranju i organskoj vezi. Integralnost, međutim, ne znači isto što i povratak celine (tog metafizičkog postulata), već onoga što je prognano iz modernističke vizije redukovanja svega na „već viđeno“. To odbijanje da se pruži pravo građanstva rastućoj kompleksnosti činjenica kojima smo okruženi samo odlaže fatalno suočavanje sa budućom krizom. Šta je sa onim nesvodljivim, šta je sa marginom velikog raščaravajućeg teksta postindustrijske civilizacije? Ona se polako vraća i počinje da nastanjuje ovaj svet. Integralnost te nove slike više ne prikriva zatamnjenu stranu sveta, taj ersatz modernizacije, finansijski kolaps i nove obespravljene mase digitalne ere. Ona ih, naprotiv, izlaže pogledima skandalizovanih pobornika uspeha po svaku cenu. Virtuelno se izmešalo sa stvarnim, u toj meri da se jedno od drugog više ne može razlučiti. Opšta povezanost onoga što je nekada bilo razdvojeno sada se, u toj kaši hibridnog, rizomskog nadovezivanja, širi i putuje intenzivnim prostorom. To je taj hibridni spatium u koji sve staje: društvene mreže, mediji, forumi, ratovi, nacionalno i nadnacionalno, globalno i lokalno, marginalno i trivijalno. Ta hibridna smeša se kreće, umnožava, prodire, rasplinjuje i konačno ispunjava celinu horizonta. Ali ona to ne bi mogla da, kojim slučajem, sam događaj nije postao rastegljiv do beskonačnosti, jer događaj, koji se meri sekundima, minutima, satima, postaje nešto upotrebljivo, korisno, nešto čime se manipuliše, što se naknadno obrađuje, konstruiše, doteruje do neprepoznatljivosti.